Pacijentica u 60-im godinama s dugogodišnjim dijabetesom i amputacijom noge

Jedan od najznačajnijih primjera uspješne primjene cuppinga kod dijabetičara iz naše prakse je pacijentica u ranim 60-im godinama, koja je već godinama na inzulinskoj terapiji zbog dijabetesa. Ova pacijentica je već ranije doživjela amputaciju lijeve noge zbog komplikacija uzrokovanih lošom cirkulacijom, a nakon amputacije razvila je ozbiljne psihološke tegobe, uključujući depresiju. Njeno opće zdravstveno stanje bilo je narušeno, a desna noga, koja je ostala, pokazivala je sve simptome loše cirkulacije i edema.

Prilikom prvog pregleda, desna noga bila je izrazito otečena (edematozna), a koža vrlo napeta i u početnim fazama promjene boje prema smeđkastoj, što je ukazivalo na početak ozbiljnijih problema s cirkulacijom. Puls nije bio opipljiv ni na a. dorsalis pedis niti na a. tibialis posterior, što je dodatno pogoršavalo prognozu. Zbog stanja njezine cirkulacije i edema, prognoza je bila loša, a rizik od daljnjih komplikacija, uključujući mogućnost amputacije i na preostaloj nozi, bio je visok.

Međutim, nakon što je pacijentica prošla deset cupping tretmana, stanje se značajno promijenilo. Otok na desnoj nozi potpuno je nestao, a boja kože se vidno poboljšala, vraćajući se iz smeđkaste prema prirodnijem, zdravijem tonu. Ono što je bilo posebno značajno jest da je nakon nekoliko tretmana postalo moguće lagano osjetiti puls na a. dorsalis pedis, što je bilo prvi znak da je cirkulacija počela ponovno funkcionirati u tom dijelu tijela.

Pacijentica je nakon tretmana također izvijestila o značajnom smanjenju boli, poboljšanju pokretljivosti, ali i poboljšanju općeg psihičkog stanja, što ukazuje na to da cupping nije samo pomogao na fizičkom, već i na emocionalnom planu. Ovaj slučaj pokazuje da cupping može imati značajan utjecaj čak i u slučajevima s vrlo lošom početnom prognozom, i to kroz neinvazivne metode koje podržavaju cirkulaciju i eliminaciju edema bez nuspojava.

Muškarac u kasnim 50-ima s dijabetesom i bolovima u zglobovima

Još jedan značajan slučaj iz naše prakse je muškarac u kasnim 50-im godinama koji se suočavao s dijabetesom više od 12 godina, a bio je na inzulinskoj terapiji. Pacijent je pokazivao znakove loše mišićne mase, posebno u udovima, dok je trbuh bio velik, napet i nadut. Uz metaboličke probleme, pacijent je imao jake bolove u projekciji desnog kuka, što mu je otežavalo kretanje, dok je desno rame bilo ograničeno u pokretljivosti, a pokreti u krajnjim amplitudama izazivali su bol.

Prije prvog cupping tretmana, razina glukoze u krvi pacijenta iznosila je 8,3 mmol/L. Prvi tretman je trajao 45 minuta, a neposredno nakon tretmana razina glukoze pala je na 6,5 mmol/L, što je bio znak brze promjene u metabolizmu pacijenta.

4 dana kasnije, pacijent se vratio na drugi tretman i izvijestio o značajnom poboljšanju. Bol u desnom kuku potpuno je nestala, omogućavajući mu slobodnije kretanje bez boli, dok je bolnost u desnom ramenu smanjena za 70%. Pokretljivost ramena značajno se poboljšala, omogućavajući pacijentu veći opseg pokreta bez značajne nelagode. Osim toga, pacijent je primijetio da sada bolje spava – mnogo lakše i brže zaspi, a općenito se osjeća bolje raspoložen, s manje stresa i nelagode.

Ovaj slučaj ukazuje na široke potencijale cupping terapije kod dijabetičara, ne samo u smislu poboljšanja cirkulacije i metabolizma, već i u tretiranju bolova u zglobovima i mišićima, te poboljšanju kvalitete života kroz smanjenje bola i bolji san.

 

Muškarac u ranim 60-ima godinama s teškim poremećajem cirkulacije i neuropatijom

Jedan od kompleksnijih slučajeva u našoj praksi uključuje muškarca u ranim 60-im godinama koji je patio od vrlo loše cirkulacije u donjim ekstremitetima. Pacijentova noga bila je izrazito otečena, s napetom kožom koja je poprimila tamnu, gotovo crnu boju, nalik katranu, sve do donje trećine potkoljenice. Uz to, na dorzalnoj strani potkoljenice prisutna je otvorena rana veličine oko 3 cm, koja je bila prisutna duže vrijeme bez znakova zacjeljivanja.

Pulsi na nozi nisu se mogli osjetiti, a pacijent je imao minimalnu osjetljivost na tabanima, što je ukazivalo na jasne znakove neuropatije. Ovo je bio ozbiljan slučaj periferne vaskularne bolesti i neuropatije, s visokim rizikom za daljnje komplikacije.

Plan liječenja uključivao je cupping tretmane specifično usmjerene na poboljšanje cirkulacije, ali i klasični suhi cupping koji je izvođen jednom tjedno. Terapija je započela s fokusom na poticanje cirkulacije kako bi se smanjila oteklina i napetost kože.

Nakon pet cupping tretmana, primijetili smo vidljivo poboljšanje u napetosti kože na nozi – koža je postala manje zategnuta, a oticanje se postupno smanjivalo. Pacijent je također prijavio poboljšanje u osjećaju u nogama, što je bio prvi znak da dolazi do pozitivnih promjena u cirkulaciji i smanjenja neuropatije.

Nakon ukupno 15 tretmana, boja kože na nozi počela se oporavljati, vraćajući se iz tamno crne u prirodniji ton, što je značilo da se cirkulacija poboljšala do te mjere da je proces ozdravljenja mogao početi. Rana na nozi počela je pokazivati znakove zacjeljivanja, a pacijent je prijavio značajno poboljšanje osjetljivosti na tabanima. To je bio važan pokazatelj da je cupping, kao komplementarna terapija, ne samo smanjio oticanje, već i potaknuo regeneraciju tkiva i poboljšao funkcionalnost perifernog živčanog sustava.

Ovaj primjer iz prakse jasno pokazuje da cupping može značajno poboljšati cirkulaciju i pomoći u zacjeljivanju rana, čak i kod pacijenata s vrlo teškim vaskularnim i neuropatskim problemima.